Biblijski tekst navodi nekoliko različitih reakcija na Pavlovo propovijedanje evanđelja u Ateni.

„Neki pristadoše uz njega i prigrliše vjeru.“ Dj 17,34

„… a drugi govoriti: ‘O tome ćemo te poslušati drugi put.’“ Dj 17:32

Što i zašto?

 

Diljem svijeta postoje studenti koji su spremni prihvatiti evanđelje kada ga prvi puta čuju. Definitivno se želimo susresti s njima. No, mnogim studentima će, kako bi povjerovali u Isusa, bit potrebno više od jednog razgovora ili izlaganja evanđelja.

 

To sa sobom povlači nekoliko pitanja:

> Jesmo li spremni voditi osobu ne samo kroz prvu raspravu, već i kroz sljedeći razgovor?

> Postoji li strateški način kako povećati broj ljudi s kojima se susrećemo više od jednom?

 

Kao međunarodni pokret sakupljamo informacije s mnogih sveučilišta. Primijetili smo da je mnogim studentima lakše ugovoriti prvi sastanak s nekim studentom, nego sljedeći. Prečesto čak i oni koji su rekli kako bi se rado ponovo sastali ne dođu na ugovoreni sastanak.

 

Dobro opremljeni graditelj pokreta spreman je za više od prvog sastanka. Želimo da naš utjecaj na druge nadilazi inicijalni kontakt.

Učenje iz Riječi

 

Nije čudo da Biblija identificira ljude kojima su bili potrebni višestruki susreti kako bi prihvatili Krista.

Pročitajte Iv 9,1-12

Kliknite da biste vidjeli tekst

 

Ovaj tekst upoznaje nas s čovjekom koji je imao ozbiljan hendikep. Njegova prvotni susret s Isusom bio je kratak.

 

Opišite njegov prvi susret s Isusom?

 

Što slijepac kaže o Isusu u 22. retku? Ukazuje li njegov odabir riječi na njegovo razumijevanje o tome tko je Isus?  

Pročitajte Iv 9,13-17

Kliknite da biste vidjeli tekst

 

Čovjeka očito nisu ostavili na miru da uživa u svom vidu kojeg je primio. Budući da ga je Isus iscijelio, čovjek se odmah našao u središtu kontroverzi.

 

Koju je novu titulu čovjek dodijelio Isusu kada su ga farizeji ispitivali?

 

Što nam ona govori o čovjekovoj vjeri?

 

Pročitajte Iv 9,35-38

Kliknite da biste vidjeli tekst

 

Kao Božji Sin, Isus je točno znao što taj čovjek vjeruje. Znao je što čovjek razumije, a što ne. Isus je ponovno potražio tog čovjeka i postavio mu pitanje. „Vjeruješ li u Sina Čovječjega?“

 

Što mislite, zašto je Isus postavio to pitanje?

 

Što nam 36. redak govori o čovjekovom srcu?

 

Isusov drugi susret s tim čovjekom rezultirao je drugom velikom promjenom u njegovom životu. Na koju promjenu nailazimo u 38. retku?

 

Zaključimo, čovjek je imao kratak susret s Isusom. Inicijalno je vjerovao nešto o Isusu. Međutim, ta općenita vjera nije bila potpuna vjera. Tijekom drugog razgovora shvatio je i povjerovao da je Isus Sin Čovječji. Tada mu se poklonio.

 

Povezivanje s Istinom

 

Baš kao što je slučaj kod ovog slijepca od rođenja, duhovno putovanje mnogih pojedinaca podrazumijeva mnogo više od jednog razgovora. Kreću se korak po korak prema vjeri. Kada njihovo približavanje Kristu zahtijeva više koraka, nastaje problem ako se studenti ne žele ponovno sastati.

 

Opravdani razlozi zbog kojih se susrećete s ovim izazovom:

 

Pavao je rekao kako je evanđelje ludost onima koji propadaju (1 Kor 1,18).

Isus je rekao da tama ne može obuzeti svijetlo (Iv 1,5). Zato slušanje poruke evanđelja nije tipično, opušteno iskustvo. Evanđelje uzburka osjećaje osobe koja živi svojim životom. Zbog prirode naše poruke ljudi će možda oklijevati sastati se s nama.

 

Drugi faktori koji mogu pridonijeti izazovu:

 

Kamen spoticanje nije uvijek samo evanđelje. Ponekad možda ne prenosimo Kristovu ljubav. Možda smo toliko usredotočeni na prenošenje poruke da nastupamo previše napadno. Naše ponašanje i naša taktičnost ostavljaju dojam. Ako je taj dojam pozitivan, ljudi će biti skloniji ponovno se sastati s nama. No, ako nas osoba doživi kao arogantne i bezosjećajne, neće biti sklona ponovno se sastati s nama.

 

Dva oblika ponašanja pomažu nam u nastojanju da dogovorimo sljedeći sastanak:

 

 1. Pazite da s osobom vodite dijalog, umjesto da držite monolog.

 

Analizom svog evangelizacijskog razgovora uvidjet ćete da ste na početku razgovora postavljali pitanja. Rezultat toga je da i vi i vaš sugovornik govorite na temelju iskustva te razmjenjujete ideje. Razmjena ideja pokazuje poštovanje te stvara pozitivnu i ugodnu atmosferu za razgovor.

 

Ponekad, kada skrenemo razgovor u smjeru evanđelja, naš se dijalog zna pretvoriti u monolog (Dijalog – oboje pričaju i aktivno sudjeluju u razgovoru. Monolog – jedna osoba priča, dok druga samo sluša.) Mnogo je toga što želimo podijeliti. Imamo svoje omiljene ilustracije. Uzbuđeni smo zbog teme razgovora. Sve je to dobro. Međutim, ako se komunikacija pretvori u monolog neki će se ljudi osjećati kao da im se izlaže prezentacija.

 

Većinu ljudi neće zanimati takve prezentacije. Monolog mijenja atmosferu razgovora i može uništiti ugodno ozračje koje je prethodno stvoreno. Ako se osoba već susrela s monolozima u razgovoru, morat će nadvladati svoj „strah od prezentacije“ pri susretu s vama.

 

Želimo zadržati dijalog prilikom prenošenja poruke evanđelja. Imajte na umu da nam je cilj pomoći osobi da upozna Isusa te da moramo stvoriti okruženje koje će nam omogućiti više od jednog razgovora.

 

2. Ugovorite sljedeći sastanak naglasivši da želite čuti nešto više o njima i od njih.

 

Načelo: Ljudi će se radije ponovno sastati s vama ako se osjećaju važnima i smatraju da mogu nešto pridonijeti. Suprotno tome, ako smatraju da su pozvani na sastanak sa stručnjakom o temi o kojoj malo toga znaju i imaju malo toga za pridonijeti razgovoru, vjerojatno će izbjegavati daljnje interakcije.

 

Strategija „jednom prilikom.”

 

Ova strategija osmišljena je kako bi nam osobi s kojom razgovaramo pomogla prenijeti poruku da ju cijenimo te da vjerujemo da ima nešto za pridonijeti. Ta strategija temelji se na pažljivom slušanju. Kada se povežemo s nekim, trebali bismo biti u stanju prepoznati zanimljive stvari koje su rekli. Trebali bismo znati pronaći vrijednost u onome što je rečeno. Slijede primjeri na koje možemo naići u razgovorima i koji se mogu činiti zanimljivima:

 

♦ Yurijeva baka bila je pozitivan duhovni primjer u obitelji.

♦ Maria je jednom doživjela „duhovno iskustvo“ prilikom susreta sa svećenikom.

♦ Sergeija duboko vrijeđa duhovno licemjerje te je stoga sumnjičav prema svemu povezanim s religijom.

♦ Magda je jednom pročitala knjigu o nečijem iskustvu s Bogom zbog koje su joj se otvorila mnoga pitanja.

 

Naravno, postoje tisuće zanimljivih tema koje se mogu pojaviti tijekom razgovora. Jednom kada prepoznate „zanimljivu temu“, možete izraziti osobni interes za sugovornika koristeći se strategijom „jednom prilikom“. Evo kako to funkcionira:

 

„Yuri, spomenuo si da je tvoja baka bila pozitivan primjer za tebe i tvoju obitelj. Volio/ljela bih se jednom sastati s tobom i čuti više o tome kako je ona utjecala na vašu obitelj. Što misliš o tome?”

 

„Maria, nisam zaboravio/la ono što si rekla o susretu sa svećenikom koji je na ostavio dubok utjecaj na tvoj način razmišljanja. Zaista bih volio/ljela čuti više o tome. Možemo li se jednom prilikom naći da mi podrobnije ispričaš o tome?” 

 

„Sergei, nešto što si rekao me zainteresiralo i volio bih čuti više o tome. Zaista te je smetalo nečije licemjerstvo. To je zacijelo bilo grozno iskustvo. Volio /ljela bih jednom prilikom čuti više o tome”  

 

„Magda, znam da sada oboje moramo na predavanje. Ali znatiželjan/na sam. Spomenula si knjigu koja je utjecala na tebe. Možemo li se jednom prilikom naći da mi pričaš o tome?”

Ovi primjeri ilustriraju temeljnu ideju. Kada nekoga pozovemo da podijeli nešto što zna ili je iskusio, pozivamo ga da se uključi u dijalog. Toj osobi prenosimo poruku da ima što pridonijeti razgovoru. Naglašavamo da smo pronašli nešto vrijednoga u onome što je ta osoba rekla. Također na taj način možemo saznati gdje se ta osoba nalazi na svom duhovnom putovanju što nam pomaže da se povežemo s njom. Izraz „jednom prilikom“ pomaže nam da ne stavljamo pritisak na osobu. To je nenametljiv način da stvorimo dobro okruženje.  

 

Kako to funkcionira? Nakon što postavite to pitanje koje uključuje „jednom prilikom“, izmijenite s osobom kontakt informacije. Ako vam oni daju svoj kontakt, čine to znajući da biste ih mogli „jednom prilikom“ kontaktirati i povezati se s njima. Nakon nekoliko dana, kontaktirajte ih i izrazite želju da se povežete. Evo jednog primjera: „Magda, hvala ti što si odvojila vrijeme za mene neki dan. Drago mi je da sam te upoznao/la. Spomenuli smo da bi se mogli sastati da mi ispričaš nešto više o toj knjizi. Zanima me, kada bismo se mogli naći?“

 

Strategija „jednom prilikom“ naglašava činjenicu da druga osoba pridonosi razgovoru. Iako nas drugi ljudi zanimaju, ponekad ne uspijemo učinkovito pokazati taj interes. Na ljude nehotice ostavljamo dojam da želimo biti oni koji vode razgovor. Ova strategija nije jamstvo da ćemo ugovoriti sljedeći sastanak. Ali većina ljudi došla je do zaključka da pomaže u povećanju broja ponovnih sastanaka. Pruža nam više mogućnosti da nastavimo širiti evanđelje

Kretanje u akciju

 

Vrijeme je da upotrijebite strategiju „jednom prilikom“. Pokrenite se zajedno s nekim prijateljem ili mentorom i započnite duhovni razgovor s nekim. Budite pažljivi i upamtite kako želite da razgovor bude dijalog, ne monolog. Pažljivo slušajte osobu s kojom ste se susreli. Pri kraju razgovora pokušajte otvoriti vrata za drugu priliku. Dajte osobi do znanja da ste zainteresirani za ponovni sastanak i daljnji razgovor s njom. Recite: „Mogli bismo se jendo prilikom sastati kako bi…“

 

Evaluirajte razgovor:

 

Zatražite od prijatelja ili mentora koji je bio s vama da procijeni koji dijelovi razgovora su bili dijalog, odnosno jeste li u određenom trenutku prešli u monolog.

 

Koje jakosti i slabosti su se pokazale u razgovoru?

 

Procijenite koliko je bila uspješna strategija „jednom prilikom“ .

 

Imate li ideja kako ju poboljšati?

 

Click for MEDIA CREDITS