Koja slika je privukla vašu pozornost i što ona ističe vezano uz nesigurnost?
16 a ja ću moliti Oca i on će vam poslati drugog Utješitelja[b] koji vas nikad neće ostaviti: 17 Svetoga Duha, Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi niti ga poznaje. No vi ga poznajete jer je sada uz vas i prebivat će u vama. 18 Neću vas ostaviti kao siročad. Opet ću vam doći.
1’Braćo i oci,’ reče Pavao, ‘poslušajte što ću reći u svoju obranu.’ 2 Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.
3 ‘židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas. 4 Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu. 5 O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.
6 Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost. 7 Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: “Savle, Savle! Zašto me progoniš?’ 8 “Tko si ti, Gospodine?’ upitao sam. “Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš 9 Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas. 10 Rekao sam: “Što mi je činiti, Gospodine?’ A Gospodin mi odgovori: “Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.’ 11 Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.
12 Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među židovima u Damasku. 13 On mi priđe i reče: “Brate Savle, progledaj!’ I istog časa sam ga mogao vidjeti. 14 Reče mi zatim: “Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas. 15 Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo. 16 Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.’
17 Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos. 18 Vidio sam Isusa kako mi govori: “Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!’ 19 “Ali, Gospodine,’ rekao sam, “pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama. 20 A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.’ 21 Ali Gospodin mi reče: “Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!”
Dok su Petar i Ivan još govorili narodu, priđu im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji. 2 Uznemirilo ih je što su, na Isusovu primjeru, navješćivali uskrsnuće od mrtvih. 3 Uhite ih zato i, kako je već bila večer, bace u tamnicu do jutra. 4 Ali mnogi koji su ih čuli kako propovijedaju Riječ povjerovali su i broj vjernika uvećao se na otprilike pet tisuća, ne brojeći žene i djecu. 5 Sutradan se u Jeruzalemu sastanu poglavari, starješine i pismoznanci.
6 Bio je ondje veliki svećenik Ana s Kaifom, Ivanom, Aleksandrom i drugima iz velikosvećeničke loze. 7 Dozovu pred sebe apostole i upitaju ih: ‘Kakvom silom i u čije ime ste to učinili?’ 8 Petar im, pun Svetoga Duha, reče: ‘Narodni poglavari i starješine! 9 Odgovaramo li mi to zbog dobroga djela koje smo učinili bolesnu čovjeku? želite li znati kako je iscijeljen? 10 Znajte i vi, i cijeli izraelski narod, da taj čovjek stoji pred vama zdrav jer je iscijeljen po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojega ste vi raspeli, ali ga je Bog uskrisio od mrtvih! 11 Jer Isus je taj “kamen’ koji ste vi “graditelji’ odbacili, a koji je “postao ugaonim kamenom’.
12 Ni po kome drugome nema spasenja! Nema drugoga imena pod nebom po kojemu se ljudi mogu spasiti.’ 13 Članove Vijeća zaprepastila je Petrova i Ivanova neustrašivost jer su mogli jasno vidjeti da su neizobraženi i neuki ljudi. Znali su da su bili Isusovi pratitelji, 14 ali kako je iscijeljeni čovjek stajao pred njima, nisu im mogli proturječiti. 15 Zato narede Petru i Ivanu da iziđu iz vijećnice te počnu raspravljati: 16 ‘Što da radimo s tim ljudima? Ne možemo zanijekati da su učinili čudesni znak – za to znaju svi u Jeruzalemu. 17 Ali možda možemo spriječiti da se to još više ne razglasi. Zabranimo im da ikomu opet govore o Isusovu imenu.’ 18 Pozovu zato apostole i zapovjede im da nipošto ne govore o Isusovu imenu i ne poučavaju o njemu. 19 Ali Petar i Ivan im odgovore: ‘Zar smatrate da je pred Bogom pravo da slušamo vas, a ne njega? 20 Ne možemo a da ne govorimo o onomu što smo čuli i vidjeli.’ 21 Vijećnici im opet zaprijete ali ih na koncu puste zato što nisu znali kako ih kazniti a da se narod ne pobuni. Jer svi su slavili Boga zbog toga što se dogodilo: 22 čudesno je iscijeljen čovjek koji je bio hrom više od četrdeset godina. 23 Čim su ih oslobodili, Petar i Ivan jave se drugim vjernicima i ispričaju im što su im rekli veliki svećenici i starješine. 24 Kad su to čuli, svi podignu glas i jednodušno se pomole Bogu: ‘Gospodine, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve u njima. 25
Po Svetome Duhu kroz svojega slugu Davida odavno si rekao:
“Zašto se narodi bune?
Zašto puci snuju ispraznosti?
26
Zemaljski se kraljevi spremaju na bitku protiv Gospodina i
protiv njegova Mesije.’
27 To se dogodilo u ovomu gradu! Herod Antipa i Poncije Pilat urotili su se s izraelskim narodom protiv tvojega svetog Sluge Isusa, tvojega Pomazanika. 28 Učinili su ono što si predodredio svojom snagom i voljom. 29 Gospodine, čuj njihove prijetnje i daj svojim slugama hrabrosti da navješćuju tvoju Riječ! 30 Pruži svoju moćnu ruku da se događaju iscjeljenja, čudesa i znamenje u imenu tvojega svetog Sluge Isusa.’ 31 Kad su se tako pomolili, potrese se zgrada u kojoj su bili. Svi se napune Svetoga Duha te su smjelo navješćivali Božju riječ. 32 Mnoštvo vjernika bilo je jednoga srca i duše: nitko nije ono što je imao zadržavao za sebe, nego su sve međusobno dijelili. 33 A apostoli su s velikom silom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Velika je milost bila nad njima. 34 Nitko od njih nije oskudijevao jer su oni koji su posjedovali zemljišta i kuće prodavali svoju imovinu 35 i novac donosili apostolima da njime raspolažu. Oni su ga dijelili svakomu prema potrebama. 36 Tako je Josip kojega su apostoli zvali Barnaba (što znači sin utjehe), levit, rodom s Cipra, 37 imao njivu. Prodao ju je i donio novac apostolima da njime raspolažu.
